Dakle kad se dječici ukazala Gospa, naša su ti dva stara člana radio kluba, pokojni Jakša Borčić i Vlado Kokan, prionuli poslu, naštampali brdo prigodnih sličica, naljepnica, prospekata, krunica i križića, i par dana poslije zapucali u to ercegovačko seoce sa 25 raštrkanih kuća. Ne moran pisat da su išli s kombijen od radio kluba ?
Samo, oni nisu rekli župniku da se u Splitu zahuktala "proizvodnja", od koje se dio odvijao čak i u Vojnoj štampariji, i opet pokojni radioamater, moj klasić bio meštar. Došli oni u Split, šta će sa , u međuvremenu, naštancanom robom. Našli oni "novoga" tezgara", još je, vala dragome Bogu, živ, pa mu neću ovdje pisati ime, prodali mu sve zalihe, i on otra u Međugorje. Pratar dočeka i njega, i njemu je sve otkupija, ali puta dva, ne puta tri ka njima, i kad ga je ispraća, veli : E sad je stvarno dosta, držite se vi Sekretarijata za NO SO Split, a ja ću moje župe ! Naime, i pratar je ima svoje izvore informiranja, zna je on da je naš Jale u to doba bija sekretar Partije u SNO SO Split ! Vlado Kokan mu je bija veza s "klerikalnim" krugovima, da bi se zavrtija biznis !
Libar bi moga napisat o tome, ovo je najkraća verzija onoga što se dogodilo.
Ne moran ni pisat da je narečeni dvojac, još u nekoliko navrata liferova po pune kombije robe za našega župnika, ali više nisu išli fizički u Međugorje.
