by 9a2jg » Wed Dec 24, 2014 6:52 am
Evo, doša je, toliko očekivani, Badnji dan. Ne toliko radi bakalara, šta se toča već dva dana, ni radi obotnice na salatu, šta je za tu prigodu čuvana u frizeru od ovoga lita.
U ovome danu, baš kao i na dan Božića, skupi se familija za obidon, mnogi potegnu iz biloga svita, samo da bi bili skupa, zajedno, da se vidi , dokaže, i pokaže da su obitelj, nukleus ljudskog društva.
Do ovoga dana, još od starih vrimena, nepisano je pravilo bilo, izmirit sve dugove, poravnat nesuglasice, progovorit s onin šta nisi govorija.
Početkon šezdesetih, kad je Aca Ranković bija na vrhuncu moći, pokojna punica bi na današnji dan navijala prokrijumčarenu (iz Dojčlanda, dakako) longplejku, Štile naht... Orila se kala, di in je obiteljska kuća... Red Fice Fukofa, red Marija Lance... Glas protiv silnika, ugnjetača, i zatirača slobodne misli.
Došla 90' i 91' , u prvon redu u crkvi reciklirani komunisti. Zato i je iz sinjske fratarske radionice izašla rera : Ko je moga zamisliti lani, da će Božić slavit partizani...
Ali, svakog čuda, dva desetljeća dosta.
Opet su crkve pune vjernika, neopterećenih politikon, iako se politika češe o njih svaki dan. Piva se , od Tihe noći, i Tebe Boga falimo, do Radujte se narodi... Tako i treba.
I ovog Badnjaka, svim ljudima dobre volje, želimo mir i veselje, puno zdravlja, naročito duševnog, i bolju budućnost od sadašnjosti.
64g. u Narodnoj tehnici Hrvatske, 61g. u Hrvatskom radioamaterskom savezu, AKL 81g. rada, 26g. bez financiranja