Jučer popodne i navečer me je zvalo par drugova, bivših, i sadašnjih članova Marjana, mole me za diskreciju. Bar to je zajamčeno, ako ništa drugo nije.
Vele mi, manje više isto, ka da su bili na kružoku, citiram, Koki, šta se čudiš za događaje oko skupštine Marjana, pa i Mihovilu i Rolandu je to bija prvi klub, a , zna se, prva ljubav zaborava nema, nema , nema, odavde do Srijema...
Treći u toj transmisiji, drug Goran, će se ubačiti, u funkciji spašavanja vojnika Ryana, UPS Marjana, nije uopće upitno, jedino je pitanje kada. On je majstor za tempirati pravo vrijeme. Ta momčad je to već radila u RK Milna, pokušali su i u RK Brač, pa su ih brzo razotkrili, i odkantali.
U toj konstelaciji snaga, jedini mrzovoljni nezadovoljnik je doživotni predsjednik iz Supetra, koji gubi potencijalnu sferu utjecaja u Milni. Jer, ne tako davno, on je falsificira povijest svoga kluba, a Milna mu dođe samo kao "dokaz" koliko je njegov klub star. Jadno, i prozirno, za nas koji znamo kako je sve teklo, i kako je Velat posla opremu PYE, koja je bila, prvo u Domu mornarice na Rivi, u PPS-u na 3-em katu, poslin u klupskim prostorijama Marjana, u naravi oprema sa britanskih razarača, koja je došla kao pomoć JRM-i. Osim toga, Bogu fala, mi, koji smo još živi, znamo da je Milna prvo bila PPS radio kluba Marjan, pa onda sve ostalo. Ne samo da znamo, nego imamo i materijalne dokaze. Namjerno ne spominjem dvoje istaknutih radioamatera iz Kikinde, koji su tamo imali kuće, i koji su "zarazili" Ivota i Mihovila. Ko ne vjeruje, poslat ću mu fotke, prvog kvada u Dalmaciji, puno prije nego onog , tzv. doajena, na zgradi splitske glavne pošte.
Da zaključim, prije mise, nije se samo Lassie vratija kući, po vonju se ćutilo, pomalo se vraća i čopor. Ostalo je sve stvar tehnike. Dok se opet ne skupi zeru balina, ili MTS-a.
Prigode beru jagode...
