Čitam Adamovo pisanje, trebalo bi komentirati pod nekoliko raznih topica, ako, uopće, i treba komentirati, jer to je NJIHOV klub, kojeg ja uopće ne poznajem, pa tako ni njihov rad. Sve što bih napisao bi bilo puko nagađanje, i sitne špekulacije, zato bolje ne pisati išta.
Ono o čemu hoću, po ne znam koji put, pisati jesu golema većina "ostalih" klubova. Klubova koji su nastali nakon završetka 2. svjetskog rata, po modificiranom sovjetskom modelu, koji su imali svoje mjesto u razvoju društva, ne samo omladine, oni su bili jedan od stožernih svjetionika u širenju Tehničke kulture, kao pokreta, i kao cijeloživotnog obrazovanja pojedinaca.
Ne slažem se s Adamom da je promjenom sustava nestala potreba za tom vrstom i ustrojem radio klubova.
Ponoviću svoju tvrdnju, bezbroj puta javno napisanu, i potpisanu, da su, u neovisnoj Hrvatskoj određene , usudio bih se reći, mračne, snage, razjebale ono u čemu smo, u Jugoslaviji, pa i na Balkanu bili najbolji.
Dobrovoljni davatelji krvi, dobrovoljna vatrogasna društva, i klubovi Narodne tehnike.
Zajednički nazivnik svim trima skupinama je dobrovoljni, amaterski, neprofitni.
Tim mračnim snagama je bilo, u startu, strano, sebedarje, voluntarizam, dragovoljnost, rad za komad karte (pisana diploma, ili plaketa, bez ijednog dinara, kune, marke, ili eura). Čim ne uzimamo pare, bili smo opasni. Po društvo i sustav koji su namjeravali stvoriti, sustav 200 obitelji, koji će dovesti Hrvatsku u Arkadiju. Moš mislit.
Šta se učinilo ? Staro se razjebalo, novo se nije stvorilo. Pisanih dokaza je isuviše, skenirao sam ih i okačinjao i ovdje, niko ništa nije shvatija. Da ponovin : Rješenje o deložaciji mog kluba iz naših (gradskih) prostora je napisano 1992' , dok smo mi SVI bili na prvim crtama ! Znači, postojao je PLAN kojeg se neko držao, i provodio, a mi smo mogli, po povratku iz rata, jedino pinit jedni na druge !
Ponavljam, od kada je umra Tuđman mi nismo od DPZ-e dobili ni kinte. Odma iza toga su nas izbrisali sa spiska klubova NT u ZTK, a mi smo ih osnovali !
Ima i za to razlog, dragovoljci DR-a nisu mučali i odma po demobilizaciji su ukazivali na nakaradni sustav distribucije državnih novaca, sa HZTK kao transmisijom. Normalno da smo in bili trn u oku.
Ko je opsta ? Miljenici, čitaj sudruzi i sukrivci, muljatorima u ZTK, ŽZTK i HZTK, koji su se aklimatizirali i ušemili skupa s njima, i cementirali sustav koji je prvo zadovoljavao i hranio sebe, pa što ostade, to se dijelilo kroz programe koji su jedino morali odgovarati standardima HZTK. Tone napisanih laži, kod programa, i kod realizacije, pomalo izlaze na vidjelo, ljudi govore, i pišu.
Vidim da je Puki naša ko će ga "branit" po HRS forumu. Ne može njega obranit ni team odvjetnika iz Haag-a.
Za kraj, da se (opet) ponovim , glede "inicijalne kapisle" ovih pisanja , na prste JEDNE ruke se mogu nabrojiti lokacije i oprema u Hrvatskoj koji su kupljeni SVOJIM novcima. U većini slučajeva lokacija je dobivana velikim i poznatim riječima DPZ-i, kao što su "korist društvenoj zajednici, rad s mladima, širenje tehničke kulture, prezentacija i promocija Hrvatske,..." Neke kopije tih zahtjeva, od 92' do danas, imam kod sebe, i dokaz su dvoličnosti, kako pojedinaca, tako i sustava. U konačnici, sve više radioamatera otvara (22 godina usnule) oči, i uviđa da je uzurpacija takve vrste - obična krađa.
To je alfa i omega, to je počelo, to je stožerni princip, početak i kraj radio klubova, i , uopće, klubova Narodne tehnike. Kako smo, u samo 22 godine došli, od dragovoljstva do krađe ? Jesu li ZTK i HZTK katalizatori tog procesa, ubrzivači, koordinatori, ili samo nijemi promatrači, dok je njima dobro ?
Ima još...
