Kupi aga careva harača,
Tvrda raja daje i ne daje.
Gdje od glave po žut cekin ište,
Otud često ni bakrena neima;
Gdje od ognja po debela ovna,
Daju mu ga, rebra mu se vide;
A gdje za noć mlađanu djevojku,
Otuda mu kužne babe neima.
Nije bez veze, Ivanu Mažuraniću, ovo pjevanje najduže, ima 623 stiha. Razlog tome je što je bezvremensko, situacije su iste, samo su likovi, datumi i metode različite.
No ja nisam pozvan da pišem esej o Smail-agi Čengijiću, već da osvijetlim, iz različitih kuteva gledanja, harač zvan članarina HRS-u.
Bude veselo.
