Tu i leži jedina pravednost.U smrtnom trenutku.Moj je pok.otac mnogima bio oličenje najboljeg u jednoj osobi.To oni govore,ne ja!
A onda se 26 godinu od mojih 49 pitam zašto je u 48 god.otišao na onaj svijet i ostavio nas u tuzi i jadu?
Bolest,dijabetes je kriva.

Sad bi ima 74 god.,stari čovik.Na sprovode više ne idem, ima par godina.Na zadnji sam bija HR branitelju i jako teško san podnija.Kad je počasni vod puca plotune ka da su u mene pucali.Toliko me to ubolo u dušu i srce da više ne idem na sahrane.Idem u Crkvu,na misu zadušnicu i žalovanje.Ali sahranu ne mogu podnit.Ako odem onda mi danima bude teško.Možda mi vjera nije dovoljno jaka?
73,9A6R