Misao i okvir posta su mi, najranije bili u glavi, ali sam se dvoumio, da li da ga stavim pod ovaj topic, ili Politika na Balkanu. Tiče se oba, pa će štioci odlučiti sami.
Dakle dođem jutos u 7 sati u trgovinu jednog poznatog lanca (ne smijem mu navesti ime, da me ne tuži

) , i s vrata pitan Indijca za pultom da mi da kil kruva. On jadan vrti očima, on ne govori rvaski, ja ne govorin sanskrt, i kako ćemo se razumit. Kako su mu prsti stalno letili prema škancijama, ja se tek tada obadan, na škanciji nijednog kruva, nijedne bublice, nema baškotini, ni krušnih mrvica ! Pitan ga ja : Šta je reć ; nije, more bit, doša kombi ? On se smije, progovorija rvaski : Neće doći, gazda ne plaća nabavu.
I onda se meni, ka profesoru Baltazaru, upali žarulja, iznad templa, i u pamet mi dođu svi napisi po portalima u zadnjih misec i po dana. Predstečaj, ili stečaj, znači da se dugo nisu platili dobavljači, koji sad više ne šalju robu.
Viđao sam ja to i u devedesetima, samo ovo je malo više, troppo lušo.
Preinvestirali su se, rekli bi penzići na šentadi. Ta riječ veže trgovački lanac i WRTC 2030. Grlom u jagode. Platiće neko. A šta ćemo sa onima koje su njihovi postupci zavili u crno ? Papala maca ?
Ima još, pomalo. Ako je priša umrit, nije ukopat.
64g. u Narodnoj tehnici Hrvatske, 61g. u Hrvatskom radioamaterskom savezu, AKL 81g. rada, 26g. bez financiranja