Mome se "inkriminiranom" postu još nisu pošteno ni osušila slova, kad me zateka poziv iz Splita, čovik mi govori : "Vidičeš da će reagirat !"
Najjača irska (katolička) poslovica je : "Osuđujemo grijeh, ne grešnika !"
Tako i ja, ovdje 15 godina ukazujem na grijeh, a grešnici se jave i sami.
Ima 20-ak godina da se samoformira ešalon osoba koje neće da se jave na bandu. Nije velika lista. 2005 je brojila 5 znakova, u međuvremenu su dvojica umrli , 6AA i 2Y.
Razlog nije moje pisanje, nego istina u navedenom. Sve što sam onda pisao, potvrđujem i sada, to još žešće, jer sam sakupio još više dokaza, i osobnih svjedočenja, od kojih sam neke, uz prethodnu dozvolu sugovornika, i snimio, da postoji, nikad se ne zna. Kao što rekoh, nema osobnih razloga, samo su pitanja RA prirode, etike, prava, pravde, i zakona. Počelo je sa IOCA programom, preko smjene predsjednika HRS-a, do slučaja Severinac. To su tri različite teme, a opet toliko umrežene, da se jedna ne da odvojiti od druge dvije. Znam, netko će reći, lako ti je blatiti mrtve ljude, ali to nije tako. Ja ih nisam blatio, ni dok su bili živi, sve sam im sasuo u brk, javno. E, to je prelilo čašu.
Da se ne ponavljam, već sam pisao, u nekoliko postova, kako sam "uskraćen" za cca 80 do 100 hrvatskih otoka, iz prostog razloga što mi se nijedan od tih 5 znakova nije htio javljati na moj poziv na bandu. Neću ulaziti u detalje, ali ako se pojavi koji precizni kroničar , s jačim živcima, rado ću mu ustupiti kopiju, po kronološkom redu, datum, sat, minut, frekvencija, poz. oznaka i ime one osobe koja se nije HTJELA javiti !
Ovaj, koji me jučer nazva govnarom, ima olakotnu okolnost, baš kao i pokojni Milan, nisu prošli "normalni" RA put, od normalnog tečaja, do rada na bandu.
Ne mogu baš reći da je to donija sa sobom sa CB-a, jer je tamo većina bila sastavljena od dobrih i pristojnih ljudi, no, simptomatično je da je neformalni "šef" CB-a u Splitu i Dalmaciji, bija moj susid i prijatelj, pokojni Nikša Dragičević, i da ih je on drža "na uzdi".
E. ali ovaj je iša korak dalje ! Učinija je nešto šta mi nitko u 60 godina rada u amaterizmu nije učinija ! Ne samo šta mi nije potvrdija već rađene otoke preko biroa, nego je rezolutno otklonio prijem mog DIREKTA upućenog njemu, za te iste veze, i meni se ta kuverta vratila nazad. Čuvam je u svom malom muzeju ljudskih gluposti.
Ali, ni to nije sve ! Ovo mi je drugi put, da me zbog Komiže napadaju. Prvi put mi je drug Goran javno i neuvijeno prijetio da ne smijem pisati o njoj, sad ovaj vriđa.
Ponavlja se ona narodna : Pomozi sirotu, na svoju sramotu ! U 60 godina sam više puta bio, s AKL-ovom momčadi u Visu i Komiži, nego on po škojima u viškom arhipelagu.
Oformio klub u Visu, postavio uređaje i antene i krovištu Osnovne škole, obučio ih raditi na TRIO 510, i pustio u život na bandu. Prije 54 godine. O svom trošku.
Moj pokojni predsjednik, Boris Dragan 9A2FM, me poslao, ispred SNO SO Split, dana 25.8. 1991. kao posljednje osobe koje su posjetile okupirani Vis, na zadatak.
Kad sam došao u Centar za OiU, u Visu, predio Kut, napali me verbalno, odmah s vrata, da što sam došao, da oni žive u miru s JNA, da se vratim kući. Ne samo što mi nisu vratili KV uređaj, vlasništvo AKL-a, nego su me doslovce izgurali iz Centra, riječima, citiram, "da je bio mir dok nisam došao" !
Kako me drug iz Komiže nazva govnarom, ne mogu da se slično ne izrazim : Učini dobro, izi govno. Tako je bilo, i biće, dok je svita i vika.
Ima još, ali ne smin pisat, dok se drugačije ne naredi.

64g. u Narodnoj tehnici Hrvatske, 61g. u Hrvatskom radioamaterskom savezu, AKL 81g. rada, 26g. bez financiranja