by 9a2jg » Fri Dec 01, 2023 6:51 am
Prvi je prosinca, dan ujedinjenja Slavena, onako kako su mislili da će biti bolje. Česi sa Slovacima, a država SHS sa kraljevinom Srbijom. Česima i Slovacima je trebalo 74 godine da se ( u miru) rastave, ili razdruže, kako se sada popularno kaže.
Nama je bio puno trnovitiji put. Nakon 2. svj. rata prvi slobodni i višestranački izbori su održani 11.11.1945. i to nakon velikog pritiska Velike Britanije, koja je imala svoje planove na Balkanu, i pošto poto htjela vratiti kralja i premijera Šubašića iz Londona u Beograd. Ni komunisti nisu stali skrštenih ruku, nisu otvoreno izašli na listu, nego su se krili iza drugih stranaka, i tobože nezavisnih lista, i pojedinaca. Cijela zemlja je bila oblijepljena pokličem : Nećemo kralja, hoćemo Tita, narod se pita ! Pobijedili su sa preko 90%. Tako je DFJ na današnji dan ustanovljena kao moderna država ljudi iz bivše kraljevine Jugoslavije. Durala je 47 godina. Razdružili smo se u krvi, u Domovinskom obrambenom ratu. Još vidamo rane, materijalne, financijske, psihičke, kako tko. Već u ratu, a naročito odmah nakon njega, je počela tzv. pretvorba i privatizacija. Rezultat iste je da 1% stanovnika ima puno, a većina malo i ništa, upravo argentinski model o "200 obitelji", koje će tobože voditi zemlju. Većinu onoga što smo stvarali u socijalizmu je otišlo u privatne džepove. Ali, iako su novci i materijalna dobra važni, još važniji su ljudi. Takvom besprizornom pljačkom ukazali su mladima u Hrvatskoj da ovdje nemaju nikakvu perspektivu. Počeli su iseljavati, prvo stidljivo, nakon toga organizirano ! Autobusi iz Vukovara za Austriju i Njemačku, čarteri iz Osijeka za zapadnoeuropske prijestolnice. Sjetim se onda parole iz 1972 i 1981, citiram, "Trepča radi, Beograd se gradi". Sad naša omladina gradi Europu, a u Lijepu našu dovedoše škure, ne da nas grade, nego da nas održavaju, tzv. hladni pogon, jer ni za to nemamo dovoljno radnika ! A nepravda prema hrvatskim radnicima se nastavlja, i povećava, ne dobijaju, ni izdaleka ono što imaju škuri radnici !
I to, kao i odnos prema izbjeglicama iz Ukrajine, generira opet još veće nezadovoljstvo među mladima, i to jest okidač za odluku o novom egzodusu.
Nevezano da li je neko vjernik, ili ne, ušli smo u Advent, vrijeme mira, rekapitulacije, pomirbe. Ljudi svode račune, važu ono iza njih, promišljaju što i kako dalje. Nitko nije dovoljno pametan, a recepta za dobar život i sreću nema. Ljudi se zatvaraju u sebe, okreću se jedinom što ih nikad ne iznevjeri, vjera i obitelj. Situacija me neodoljivo podsjeća na stanje u Poljskoj, početkom osamdesetih, pod generalom Jaruzelskim. Jedina je razlika što su im sve police u trgovinama bile poslovično prazne, i što nije svaki dan bilo za kupiti goriva, a u nas nema nestašica.
Sjetim se Čeha, koji mi je rekao, nakon što su ruski tenkovi ušli u Prag : Nije mi krivo što mi je loše, nego što nemamo perspektivu !
64g. u Narodnoj tehnici Hrvatske, 61g. u Hrvatskom radioamaterskom savezu, AKL 81g. rada, 26g. bez financiranja