Napali su me, ovdje u metropoli, da sam se okomio na samozvanog doajena, i njegovog menadžerstva za Hercegovca. Lik mi reče, dreto-šćeto : A nečeš da pišeš kako je i Emil manager za drugog Hercegovca ?
Nisam komentirao, jer je to ispod mog nivoa, nego ću opisati moj doživljaj iz ratne 1993.g. Prilazim ja Ljubuškom, ima jedan veliki zid, golemim slovima piše : Herceg Bosno, majko naša, pozdravlja te ljubuški ustaša. Kad sam se skroz primakao zidu, vidim neponovljivi uradak, ispod prve rečenice, malim slovima : Iz zapadne Europe.
Malo je bilo , u bivšoj državi, tako duhovitih ljudi, kao što su bili Hercegovci, onaj humor tipa sitan vez, ali koji ide do kosti, uz redovitu poruku, i pouku. Rat, i poraće u BiH su me samo učvrstili u svom stavu i mišljenju.
Nisam i neću promijeniti mišljenje o sramotnim i amoralnim odlukama Milina i tajnice oko hendlanja stotina tisuća QSL-ki, od 1997/9, do danas. I djetetu u kindergartenu mogu dokazati u 5 minuta da smo svo to hendlanje platili mi, šutljivi članovi, već 6 desetljeća, koji smo cijeli život bili, i ostali, hrvatski porezni obveznici. A, možda nam je to jedan od većih crimena ?

Nije nevažna znakovita činjenica da svi likovi upleteni u tu priču imaju i američke znakove ! Nek se nađe. Skupa sa 3 do 4 putovnice.
Dobro mi je odgovorija pokojni Emir, kad san ga inpicava : Nije meni Buzim pisa putni nalog za Kosovo, ka nekima u HRS-u !
Jebi ga, opet sve po Konavlima, voljenom Dubrovniku, kojega smo branili i obranili.
Srđ je naš !
64g. u Narodnoj tehnici Hrvatske, 61g. u Hrvatskom radioamaterskom savezu, AKL 81g. rada, 26g. bez financiranja