Ima nas stanoviti broj koji smo 1990 počeli čuvat imovinu sa pumparicama i rivolverima.Ne 1991,već 1990 !
Ma san isto dobija nogu i osta bez prihoda za život.Nisan ništa ukreja a ni molija da mi se pokloni.Ni čin ni mirovinu! Jedan jedini put san tražija ono što me pripada po svim zakonima.Međutim, udbaši me sjebaše i osta ja kratkih rukava.Eto in sve neka odnesu i na onom svitu in malo bilo.

Ko je onda kra,krade i danas.Ko je onda laga,laže i dan danas!
Ko je onda bija govno,danas je još smrdljivije jer je 30 godina stariji.

Ja nisan ništa da za Hrvatsku,crno ispod nokta, koliko su dala poginula i ranjena hrvatska braća,naši sokolovi.Tvoj klub smo zvali Sokolona.I to nešto govori.Znaš kako su zvali onaj drugi,koji istini za volju ima lipo ime?
Onaj ko je bija na Lori u one dane,ti znaš koje...e na njih se moglo računat.A već onda nas je sve moglo pobit.Da su imali muda,ali srića Bog nisu.Bilo ih je više straj nego nas.U tome je bila kvaka.

I da sutra opet krene sranje,opet bi isti pobigli ,sakrili se,išli navigat,u Minhen,Berlin,Pariz,London,Ameriku...
Obrazac je potpuni isti.Ja ih već vidin kako puštaju crno.

Možda to i doživimo
