Davno sam pisao o događaju kad sam nazvao jednog svog starog gosta , u Minhen, radi nekog dogovora. Čim me čuo, on reče da spustim, da će on mene nazvati. Ja tako učinih, a kad me nazvao ja ga upitah zašto to. Jednostavno, veli on, jer je meni 4 puta jeftinije ! Kako jeftinije, čudim se ja, kad je i u mene, i u tebe , ista firma Deutche Telekom ? Nije mi zna odgovorit.
Danas je u Hrvatskoj cijena benzina 13,50 kuna, kažu da će od sutra biti 16 ! U Mađarskoj je 9 ! Ista firma . Pita san iskusne ekonomiste i političare, odgovor je bio jednoglasan : Neokolonijalizam !
Nije potrebno ratovati, nova vrst ropstva je dostatna ; broj gladnih u Hrvatskoj neumoljivo raste, a cijena rada pada, jer je na djelu golemi, nekontrolirani uvoz radne snage, koja ne pita za cijenu nadnice, nego za zaposlenje ! Tu je početak nevolja domaćeg radnog čovjeka. Divlji kapitalizam, na hrvatski način, je pokazao svoje pravo lice.
