Upravo smo žena i ja odgledali, po ne znam koji put, epizodu Našega malega mista, Borbena ponoćka. Bezvremenska je, jer sve šta se o politici govorilo onda, govori se i sada.
Ponosan sam da sam bio u momčadi statista, koja je to snimala, prije 51 godinu...
Oću i ja bit nazadno dite, rečenica je koja nas vjerno ocrtava, od kolijevke, do groba. Kolijevke u socijalizmu, groba u (divljem) kapitalizmu.
I onda, nakon Borbene ponoćke, u drugoj minuti Dnevnika, šalje nam svoje umotvorine drug Milić, ta ćačine smo mu umotvorine slušali prije 30 godina na YUTEL-u !
Kad će ovo fermat ?
