Baš kao što smo svojedobno bili dobili "božićni" Ustav, tako smo sad dobili i božićnog mandatara. Kažu da je vrijeme darivanja. Da se poklonjenom konju ne gleda u zube. Pod uvjetom da konj zna hrvatski.
Jer, u protivnom, to bi mogla biti komunikacija gluhog i nijemog.
Ovo postizborno vrijeme, koje je (na žalost) palo i u Advent, nas je radovalo i veselilo skoro 40 dana. Baš toliko koliko je Isus bio u pustinji, i hranio se skakavcima.
Ko danas se sjećamo situacije kad je HDZ prvi i jedini put imao većinu u gradskoj skupštini Zagreba, kupovanje dvaju vijećnika, Šporera i Bukovića. Znamo kako je (neslavno) završilo.
Sada se priča ponovila, MOST je toliko zavlačio pregovore s SDP-om, dok nije kucnuo tren da se u skupštini grada Zagreba glasa za proračun. Švicarskom preciznošću, vijećnici HDZ-a su digli ruke za proračun, kada je Božo objavio, urbi et orbi, da prekidaju pregovore s koalicijom Hrvatska raste, i nastavlja s domoljubnom koalicijom.
A mandatar, ko fol slučajno, već u Zagrebu. Stalno mjesto boravka Nizozemska, kanadski državljanin, hrvatski natuca. Onda me i ne čudi što ga jedino Mudrinić i Tomažićka podržavaju. Da ne padne. Prije vremena.
Konstituiranje Sabora u ponedjeljak. Biće veselo, i zabavno. Jedino mi je žao što nije pao snijeg, pa da dvoličnjaci, lažovi i osobe bez obraza pokažu svoje tragove. Kore me ukućani, vele, zadnjih godina snijeg pada u siječnju. Bićemo spremni.
Radujte se narodi, kad čujete glas...
