by 9A9AA » Mon Apr 04, 2016 11:32 am
Tek razmišljanja neka.
Poslije vikenda u Bednji, osnažen svježim zrakom, šetnjom i sunčanjem pored jezera, rakijom od dunja, janjetinom, roštiljem, kobasicama, sirom i ostalim delicijama zaključio sam da još energije ima u meni. Svakojake, nekome ne, ali meni prihvatljive koja može dovesti do dobrih ishoda za mene. Zagorje mi daje dodatnu snagu, motiv koji potiče i samo ovisi o meni – hoću li ga iskoristiti. Bila je to radost unosa u tijelo, a o duševnoj hrani u nastavku. Rekao bih da je ovo bio vikend užitaka u „prirodi kakva je nekad bila“.
Pod dojmom sam emisije na prvom programu Hrvatskog radija „Susret u dijalogu“. Vrijedi saslušati teme o dijalogu, ali samo saslušati, jer ništa bez naše kritičke pozicije i distance.
Tako sam saznao: „Odgovoran je samo roditelj koji se pobrine da djeca imaju sve svete sakramente, nije preporučljivo ići na misu u drugu župu, ako se već ide zbog nekih razloga, treba o tome obavijestiti svećenika u svojoj župi, nikako se ne ispovjediti u drugoj župi i pred drugim svećenikom, žal zbog samo 10% deklariranih vjernika koji u gradovima dolaze na nedjeljne mise i bilo je toga još u emisiji. A sada meni najzanimljivije: nazove jedna vjernica i citira papu Franju koji govori o vjeri kao univerzalnoj činjenici, o obliku vjere koju imaju ateisti i agnostici (tu me nađe), kad teolog i svećenik prilično ljutito, odrešito odgovore ženi kako je Isus važniji od pape, a podrazumijeva se da oni (teolog i pop) znaju više, što i kako je mislio i poručivao Isus, nego tamo neki papa Franjo. Da, i ne manje važna njihova poruka: „nije vjeronauk dovoljan u školi – mora biti prisutan i župni svećenik. Ne može samo vjeroučitelj brinuti se o poučavanju pravih životnih vrijednosti u ostalim školskim predmetima.
Po svemu što rekoše teolog i svećenik, nisam dobar vjernik, nisam nikakav, loš sam otac, čovjek, rukovodilac u poduzeću, muška razvedena bitanga, kurviš, pijanac, varam čak i ljubavnicu, od mene nema nikakve koristi, kad umrem žalit će samo porezna uprava...
Eto, saznao sam kakav sam, objasniše mi to teolog i svećenik. Sad samo mi preostaje da se preobratim, vratim u stado posrnulih ovčica koje oni više vole od smjernih vjernika. I jasno su mi poručili: Bogu božje, caru carevo“. Ako nešto ostane to je moje, ali neka pazim u što trošim, jer ovako neodgovoran opet ću zgriješiti. Znaju oni to unaprijed. I shvatio sam da je bolje da nemam ništa, neka mi sve uzmu država i crkva – u kraljevstvu nebeskom dobit ću povrat s kamatama. Nije to bila emisija o dijalogu već kako i zašto nametnuti stavove jednog teologa i jednog svećenika puku hrvatskom. Nadam se da su jedini, ali bojim se da nisu. Uvjeren sam da ih ima više – čak i previše.
Nikola, 9A9AA
P.S. I što mi preostaje? Samo i jedino - raditi veze i to CW. I to samo za sebe. Nije uputno za još poneki znak. Imati listu znači samo tendenciju da se broj znakova na njoj vremenom povećava. I onda gdje je kraj? Nema ga.