U Knjizi postanka sve lijepo piše, " zmija je prevarila ženu, a žena muža". Tako je i mene moja stara i dobra Braška, s kojom sam pola vika, sinoć natantala i navukla da gledam film Oficir s ružom, na HTV-u.
Prvo, notorna je činjenica da se na Balkanu ništa ne događa slučajno. Tako je i taj film, neki od režisera na HTV-u, iz drugog plana, stavio baš jučer na program.
Rođendan doktura, godišnjica utakmice Dinamo-Zvezda, događanja u Sarajevu, na Marin dvoru. Sve se uklapa, uvijek aktualni fakti stvaranja prve i druge države, tko je, onda i sada, stajao u drugom planu, i režirao događaje, osobe u dugim crnim kožnim kaputima, vjerne kopije sovjetskih kolega...
U to se uklapa i par poziva koje sam dobio, gle, slučajno, opet od pripadnika iste Službe, sljednice narečenih. Ljudi lijepo govore, polako, maltene knjiški, znam, naučilo brajo, da bude razgovjetno, kad tajnica bude "skidala" prijepis. Bio MP4 ili UHER, ziher je uvijek ziher.
Pisao sam već, nije na odmet ponoviti gradivo, za neuke generacije koje dolaze, ja i moje susidstvo nismo morali kupovati novine da (do)znamo kad će drug Tito doć u Split. Imali smo podstanare, muža i ženu, s djetetom. On je bio iz Glavica kod Sinja. Kad bi Jozo triba doć, po njega bi došli, 7 do 10 dana prije, i pustili ga 7 dana poslije, oni isti, u dugim crnim kožnatim kaputima.
Ja sam bio mali, puno toga onda nisam razumija, ali sam jednom slušao razgovor tog čovjeka, i jednog susjeda. Ovaj ga pita kako je došlo do toga da ga stalno zatvaraju, i po čemu je on "subverzivan element" ? Jednostavno, odgovori on, mlad lud, uvik po krčmama u Sinju, kad si malo pripit, prilipi ti se agent, plati još turu-dvije, i kad se ponapiješ, pita te, onako slučajno : A je li, brajo, kako ide ona "naša", "u Madridu, grobnica od zlata,... ", ili "Sarajevo ispod Trebevića..." ?
Ja privatija, veli on, di nisan zna riči, agent bi dopunija, ujutro, još nije ni svanulo, evo ti ih , trpaju u džip, pravac ispitivanje, i vječni žig nacionaliste, i subverzivnog elementa.
Gledam u olovno nebo, gledam u kalendar, dolazi mi u pamet knjiga generala Milana Baste Rat je završio 7 dana kasnije. E danas je taj dan.
I baš se ovi dani vazda koriste u političke svrhe, ko da nam nije već dosta partizana, ustaša, četnika, balista ? Ode nam pusta mladost po bijelom svijetu, između ostalog i poradi činjenice da stalno raskopavamo kosti mrtvih ljudi, umjesto da se bavimo ekonomijom i budućnosti nacije...
Biće bolje, neko viče, na istoku stare priče...
