by 9a2jg » Tue Mar 31, 2020 1:08 pm
Stari ljudi su govorili : Bolje svašta izist, nego svašta reć.
Pišem ove retke po, jubilarni, treći put. Izvadak iz moje knjige, koja je još, nažalost, u rukopisu.
U ratu sam imao načelnika veze 114.br. HV, divnog čovjeka, velikog rodoljuba, tehničkog znalca, i "banjičara", iz RK Marjan.
Kad su dragovoljci izdržali prva 4 mjeseca rata, počelo je mobiliziranje. Narečeni načelnik pošalje mene, da u SNO Split "pročešljam" kartone, i dam prijedlog organu za mobilizaciju. To sam učinio nekoliko puta. Kad sam se prvi put vratio, iz Balkanske 1, pita on mene : Slušaj Koki, zaboravija san ti nešto reć ! Prikinija san ga, i rekoh : Znan, šta si tija reć, ja san baš tako i postupija ! Više nije bilo razgovora ; kad su prikosutra svi došli na prijavak, on me, poslin prijavka, odvede na stranu, i reče : Uša si mi u možđane, a ? Sve sami telegrafisti ! Ja san odšutija. Do jedan su bili najbolji od svih mobiliziranih. No, kad je mobilizacija počela rasti, morali smo mobilizirati i foniste. Njihov "domet" je bila TF-10, poljska telefonska centrala s 10 linija.
Priča broj 2. Zapovjednik 9. bojne HOS-a Marko Skejo, će ti mom vojniku, kolegi i prijatelju iz AKL-a, "znaš, bio sam ja malo podozriv prema tebi i Kokiju, ali, dugo vas promatramo, na svome ste mistu, i, ne šaljite mi više nikoga na tehničke intervencije, nego dolazite vas dva". Kako je ovaj izričaj bio doslovce na prvoj crti drniškog ratišta, za pretpostaviti je da su dvojica telegrafista iz AKL-a uspjela zadovoljiti i njegove prohtjeve i zahtjeve. Vojnik, koji je u priči je preskroman, radi , nije u vojnoj ili braniteljskoj mirovini, radi po opsegu, dostatan mu je i dvoslovni znak...
Priča broj 3. U vodu veze pri zapovjedništvu imao sam jednog vojnika, po prezimenu Banovac. Čovik naš, domaći, Vlaj, ka šta san i sam. Sjedeći tako na prvoj crti, ukopan, na lokaciji Gornje Hrasno - Cerovica, istočna Hercegovina, on, ničim inspiriran reče :
Ma Koki, vi ste radioamateri i telegrafisti čudan soj, nikoga od vas ne treba predstavljati, vaša djela govore za vas, to kao da vam na čelu piše.
Priča broj 4. Odmah krajem 91' se moralo organizirati i slanje fake-news-a za zavarati neprijatelja " pravim" porukama. U tu je svrhu poslat jedan član našeg kluba, telegrafist, na Svilaju, odakle je, cijelo vrijeme odašiljao, i "primao" poruke. I on me molio za anonimnost. Tako i treba.
Moga bi ovako, do Uskrsa. Nije puno, samo još 12 dana...
Znači, prevaziđeni, stari dinosauri, su iznijeli rat. Ovi danas, kojima je DMR kontakt "in" oni će nas odvesti u svijetlu budućnost.
Ko da ih sad vidim.
P.S. Ne zaboravite internet, on je ključan za "kvalitetan" DMR kontakt. Čuvajte ga ko zjenicu oka svoga.
64g. u Narodnoj tehnici Hrvatske, 61g. u Hrvatskom radioamaterskom savezu, AKL 81g. rada, 26g. bez financiranja