by 9a2jg » Mon Nov 11, 2019 6:13 am
Izbori za predsjednika su lakmus papir za ono što slijedi, parlamentarne izbore u slijedećoj godini. Zadnji izbori za EU parlament su bili golemi šok, i za HDZ i za desnicu, oboje su imali (pre)velika očekivanja. Sva ova podmetanja, ne samo Fredu Matiću, nego i ostalim "nepoćudnim elementima", a naročito onima koji misle svojom glavom, dolaze iz istih izvora, rigidne HDZ-ove desnice, i "obične" desnice.
Ne podmeću oni samo Matiću, nego (obilato) i Kolakušiću, prvome, jer ne mogu prežaliti što je on ušao u EU parlament, a drugome, jer se, eto, drznuo prijaviti za predsjedničkog kandidata ! Gledao sam njegov intervju na NU2, ostavio je bolji dojam nego svi ostali kandidati zajedno ! Onda, ako je to tako, zašto mu se podmeće ? Odgovor je vrlo jednostavan, on zagovara čuvenu maksimu "mani pulite", a to je baš ono što NE odgovara, ni HDZ-u, ni desnici, obje imaju , ne prste u pekmezu, nego su umrljane pekmezom do ramena.
Riječ dvije o mentalnom i fizičkom zdravlju. I češki bivši predsjednik se kandidirao, i postao predsjednik, sa nekoliko by-pas-a, nije to problem.
Problem je, kao i uvijek, u glavi.
Prije više od 15 godina sam javno postavio pitanje kako osobe koje imaju potvrdu da imaju PTSP smiju voziti auto, neki i kamione, i autobuse, posjedovati dozvolu za NOŠENJE (dobro ste pročitali, ponavljam, hrvatski, latinica, nošenje, ne za držanje ! ) oružja ? Istu večer mi je dva puta zvonio telefon, dahće, ka pas nakon trčanja. Jasna je "poruka", ne može biti jasnija.
U ovoj zemlji, jedina veća Pandorina kutija od falših boraca je ona sa falšim PTSP-ovcima, koji imaju PRAVE i NEFALSIFICIRANE potvrde da imaju PTSP.
Danas , i ovog mjeseca, zbog pijeteta kojeg imam prema golemoj vukovarskoj žrtvi, neću pisati o lažnim vukovarskim PTSP-ovcima, o tome sam pisao i previše.
Ne treba nama ići dalje od Brača, i radioamaterskog miljea ! Od Supetra, i dobro nam znane osobe, do Bola. O tome sam već pisao, ali nije zgoreg podsjetiti se, za zaboravne, i one sa sinkopom. Kad je bračka četa bila na Velebitu, onda su njih nekoliko poveli inicijativu i pisali peticiju da ih se vrati sa tih pričuvnih položaja, jer su , tobože, potrebniji turizmu (a turista tih godina ni za lijek ! ). To je nisko, ogavno, i upereno protiv vlastite Domovine, bez zbora. Ali, to nije poanta, nego nešto sasvim drugo ! Većina od inicijatora te "peticije" se dugo godina poslije pojavila sa potvrdama o PTSP-u ! Kako je iduća godina ona u kojoj će se većina od njih početi ići u mirovinu, tako su i njihovi suborci počeli popižđivat, oni su mi i ispričali cijelu priču !
Da zaključim, priča o PTSP-u, na državnoj razini, je tužna, i pretužna. Pomoću nje su se liječile rane onih koji su nakon demobilizacije nailazili na ugašena svoja radna mjesta, uništene i pokradene tvornice, hotele, poduzeća. Oni koji su to radili su upravo oni koji neće nikada dozvoliti reviziju PTSP-ovaca, poradi očitih razloga. Ko će sada vraćati nepripadajuću invalidninu, koju je netko primao 20 i kusur godina ? Tko će vratiti stan što ga je dobio na račun prave potvrde o falšom PTSP-u ? Oće li tko poništiti prijem na fakultete , studentske domove, i stipendije one djece koja su to imala jer im je ćaća priložija pravu potvrdu, o falšom PTSP-u ? O zapošljavanju te djece, bez obzira na sposobnosti i možđane, da ne govorim, isuviše me to i osobno boli.
Tri dana berem masline, rame uz rame sa dva hrvatska branitelja, koji su (pre)dugo bili u obrani Hrvatske, i nisu se ničim okoristili od majčice Domovine.
Odmor za dušu i tijelo. Tako i treba. Više od 50% vremena je padala kiša, ali nam to ne smeta. Smeta nam ono o čemu sam pisao u prijašnjem pasusu.
No, tu smo mi, mali ljudi, nemoćni. Sastajemo se na berbama grožđa, maslina, višanja i trešanja, i u pauzama, na šarenom šatorskom krilu, baš kao i 1991, evociramo uspomene, i jadamo se što nas boli, ne fizički, nego ove nepravde u društvu.
64g. u Narodnoj tehnici Hrvatske, 61g. u Hrvatskom radioamaterskom savezu, AKL 81g. rada, 26g. bez financiranja