Meni noćas pašu stvari lagane

[9a6r]

Sinoć smo konačno sredili prikodrinske igrače vaterpola.Igrači s moravu Sedam godinama smo od njih gubili ali broj (7) sedam je ipak znakovit.Svemu dođe kraj pa je tako i tome sinoć.Mogu vam reć da san na kraju gušta,lega deboto u jednu uru a usta u 5.30 ka i svako jutro.Dok san se brija i sređiva za posal još san bija u emociji.Za mene je to Prvenstvo praktički gotovo.Sredili smo vaterpoliste s moravu i to je dar naših momaka za 5 Kolovoza,proslavu Oluje,Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja.Da su izgubili Sunce bi isto jutros izašlo ali osjećaj bi bija drugačiji. Momci od srca vam hvala na pobjedi jer je ona nama braniteljima više od pobjede i medalje.Ne miri se sve u novcima i zlatu.Ali vi to isto znate.Puno hvala. A sad pokušat uvatit to zlato mada neće bit lako jer su Mađari i domaćini.Budemo li igrali ka sinoć nema problema.Za mene ste već od sinoć ZLATNI ! GL HRVATSKA IZNAD SVIH


Gren sredit još ovi petak pa se odmorit dva dana.

9A6R
2750

[9a2jg]

Je, svaka im čast, to je veliki uspjeh, ali mene muči nešto drugo.

Kako se prazne puške boje dvojica, oni koji je drži, i oni u koga je uperena, tako je naš cjelokupni tisak i elektronski mediji pred utakmicu pisali u stilu, citiram, "neš ti sporta, u svitu se njime bavi desetak zemalja, niš' važno, smjena generacija, neodlučan izbornik", i sve u tom smislu. Znači šta, pripremalo se naciju za poraz, radilo se marvi na psihi, da lakše preboli, kad izgube. E, sad su ih naši momci zajebali, sad gledaj šta pišu ti isti kvazi novinari. Dođe mi da izrigan !

Pouka , uvuka se gubitnički mentalitet u medije, to se transfuzira u mase, stvara se defetistička atmosfera, taman pred obljetnicu Oluje !
Ne služi im na čast.

[9a6r]

Dobro si sinja.Točno tako.Sad ih ti isti "novinari"kuju u zvijezde.Baš su bijedni miševi iz rupa izmigoljili.



9A6R
2750

[9a2jg]

To ti je ista stvar ka kad je reka meni Čeh, usrid Praga, kad su ih bili okupirali Rusi : Ne žalin se šta nan je slabo, nego što nemamo budućnost !

[9A9AA]

Kako sam upoznao Evu Smeele
Početak kolovoza prošle godine. Lijepo sunčano predvečerje u Parku prirode „Blidinje“. Sredinu visoravni koje se zove Dugo Polje presijeca magistralna cesta. Jedna jedina, ali njome se na Blidinje može doći iz Posušja, Tomislavgrada, Prozora Rame, Doljana, Jablanice i Mostara. Nadmorska visina je između 1200 i 1300 m. Sva okolna mjesta kao da imaju samo jedan cilj – doći u taj prelijepi kraj. Park prirode Blidinje ime je dobio po jezeru pored kojeg se prolazi da bi se došlo do vrha Pločno (2228 m) drugog vrha po visini u Bosni i Hercegovini.
Stojim pored ceste, ispred crkve sv. Ante i malog groblja pored nje. Sve u kamenu. Skroman sakralni objekt. S mjerom i estetikom. Iz pravca Risovca i motela „Hajdučke vrleti“ jedva se primjećuje silueta čovjeka. Na par stotina metara uočavam ženu s povećim ruksakom na leđima. Prava „backpackerica“.
Mašemo si, pozdravljamo i prelazim na drugu stranu ceste. Mlada, plavooka i plavokosa djevojka. U petnaestak minuta razgovora rekli smo ono bitno o sebi. Eva Smeele je pješak, djevojka iz Amsterdama i kaže mi da više o njoj mogu naći na Googlu. Dovoljno je utipkati „EvaDinaricaProject“. Planirala je noćiti pod šatorskim krilom na obali Blidinjskog jezera, a ujutro, čim svane, dakle, oko četiri, na vrh Vran planine, na 2074 m. Pozdravljamo se. Nudim joj prijevoz do jezera udaljenog pet, šest kilometara, jer sunce je već na horizontu. Obeshrabruje me osmjehom i jednom rečenicom. Eva pješači planinama, dolinama, uz rijeke, po nevremenu i vremenu.
Poslije saznajem da je Eva propješačila 4000 km. Propješačila je Prokletije, planine Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Dinaru i Velebit u Hrvatskoj, slovenske Alpe, Dolomite, Austriju, Italiju…
I Eva piše blog. Eva je naša ambasadorica, piše o ljudima, susretima, ljepotama… Eva piše o nama. Eva je naše ogledalo. Eva je snažna, uporna, dosljedna osoba. Ona ima cilj. Ona ima prijatelje. Eva je Priroda i Priroda je Eva. Potpuna simbioza, život u kojem se ne uočava razlika između čovjeka i prirode. Eva prema svome cilju pješači.
S radošću sam pročitao kako je nominirana. To je razlog što dijelim link. I ne molim nikoga, samo vas molim, da pročitate što sve Eva čini, kuda i zašto hoda. Tek tada, ako budete uvjereni, otvorite ove linkove dolje (prvi je za glasanje, a na drugom možete pročitati više o Evi Smeele; STEM znači glasati: NU znači ZA) i kliknite za Evu Smeele alias Eva Dinarica. Ona je nagradu zaslužila, a ako ju i ne dobije, ona će i dalje pješačiti sama, sa svojim ruksakom i svojim mislima. Jer, Eva Smeele ima svoj cilj.

https://mrkortingscode.nl/awards/wandelblog-award-2017/
http://www.evadinaricaproject.com/nl/

[9A9AA]

Našem Štefu, 9A2KH nagrada za životno djelo.
“Na 16. sjednici Gradskog vijeća Grada Križevaca koja će se održati 28. ožujka, vijećnici će donijeti odluku o dodjeli javnih priznanja. Nagradu za životno djelo na svečanoj sjednici Gradskog vijeća povodom obilježavanja Dana Grada primit će Stjepan Jembrek, 9A2KH iz Križevaca.
U kratkom obrazloženju navedeno je kako će legendarni Štef nagradu primiti za iznimni doprinos razvoju radioamaterizma, digitalnih komunikacija i digitalnih mreža u Križevcima te predanom radu u planinarskom društvu “Kalnik” osobito na markiranju i čišćenju planinarskih staza.”
Potpuno zasluženo. Poseban čovjek, hobista, skroman, sveprisutan, neumoran i druželjubiv čovjek.
Pravi radioamater. Jedan od rijetkih koji je još za života postao legenda.
Puno zdravlja, hodanje, markacija, vlastitih izvedbi vlastitih konstrukcija i svega dobrog u obilju. 73, de 9A9AA

[9A9AA]

Uspomena na Mirka S. Mandrina, YT7MM
(jedan drugi, vispreni i znatiželjni Mirko)
Jedan od posljednjih e-mailova koje mi je napisao.
"Dragi Nikola,

Bolje je da se nisi upetljao sa luđakom kakav sam ja.
Slušao sam (Radio Beograd 3) tekst izvjesne Olivere Žižović (kaže ovo čudo od Interneta docent u... da padneš u nesvest... Univerziteta u Novom Pazaru. Neću da čitam bibliografiju, tekst
koji sam slušao je odličan. Zove se "Ahilejeve suze" --- znaš ono Homer, Hesiod... pa na čemu sam ja odrastao i gdje sam se zajebao.

Za naložnicu (Krleža -- inače konkubinu) koristi riječ
inačica

Ubih se više od sat vremena po rječnicima, imam i Skoka (jedini etimološki rječnik zajdeničkog jezika) ali nažalost nepotpunu PDF vertiju. Nikada nisam skupio pare da
kupim 4 toma tiskanog izdanja.

Za mene je inačica npr.
tjedan (hrv) = nedelja (srp)
razina (hrv) = nivo (srp)

mada je nedelja ambiguitetan pojam (nedelja kao dan, i kao sedmica) , a nivo (od fr. iveau) pozajmica iz francuskog.

zrakoplov i avion nisu prave inačice, ali...

No, šta je za tebe inačica Zeusova ili Hadova....iz teksta sledi "rezervna žena".

O tome ne mogu sa Žigmanovim

Oprosti.

Naravno, nije hitno

Sve se to uklapa u one tvoje kratke, mudre izreke koje šalješ na FB.

O ostalom, eto gdje ja gubim nerve, vrijeme, snagu...

Iskreno tvoj,
Mirko"

I to je bio Mirko. Imao sam čast i radost ushita, jer mi je Mirko dopustio, spoznati i ovu stranu njegovog intelektualnog i ljudskog bitka.
Čovjek koji je razumio procese u vremenu, a njegova dobrodušnost nikad nije dopustila da odustane.
I po tome je Mirko bio veliki čovjek.
Počivao u miru. S poštovanjem.
Nikola, 9A9AA

[9A9AA]

In Memoriam
Branko Vidović, profesor, učitelj, mentor i čovjek
Jučer je u Bjelovara preminuo Branko Vidović, profesor, nastavnik, učitelj, pedagog, mentor generacijama učenika Osnovne škole „Stevo Šabić“, današnja III. osnovna. I ovih dana kada se govori i prosvjeduje za bolji status nastavnika, učitelja, trebalo bi se prosvjedovati i za vrline koje je profesor Branko Vidović Imao.
A kakav je tek bio motivator! U petom osnovne, da nas privuče, zainteresira, donio je na sat tehničkog odgoja nešto žice, komadić bakelitne cijevi, komadić kristala, rekao nam je da može i komad krumpira i jedne stare rashodovane slušalice. Gledamo to u čudu, cijeli razred u očekivanju nekog čuda, umijeće majstora oblikovanja rukom i nakon par minuta pozove on prvog učenika. Sve sa strahom stavlja slušalice i u istom trenutku problijedi i zacrveni se. U slušalicama lijepo se čula muzika Radio Zagreba. Znali smo mi već tada da postoji radio-prijemnik koji smo zvali „tranzisor“, ali što je ovo – nema baterije. Svira sam po sebi, u Branka gledamo kao u čudotvorca. Zar je naš nastavnik izumio „perpetuum mobile“? Onako visok, vitak, izraženih crta lica, jake kose koja je izrastala iz pola čela, učinio nam se nestvarnim. Tada za nas nije bio ovozemaljsko ljudsko biće.
I jednom kad sam nešto zabrljao kod kuće, dobio sam kaznu koja me je najviše pogodila – zabranu slušanja prijenosa nogometnih utakmica nedjeljom popodne. Ljut, inatljiv rekao sam roditeljima: „Sagradit ću ja sam sebi radio“. Odgovor je bio samo podsmjeh.
U ponedjeljak ujutro na satu tehničkog odgoja rekao sam Branku da želim sagraditi radio na kojem ću slušati prijenos utakmica. I pitao kad mogu početi. Odgovor je bio: „Dođi u tehnički kabinet poslije šestog sata“. I tako je počelo.
Generacije i generacije osnovnoškolaca naučio je koristiti alate, od luka i pilice, do lemilice, odvijača, svih vrsta kliješta, čekića, brusilica… Koliko je tek mladih ljudi naučio čarobnu komunikaciju putem Moseovih znakova, naučio kako se od starih elemenata, otpornika, kondenzatora i zavojnica stvaraju radio prijemnici i odašiljači, antene…
Generacije i generacije su krojile maketa aviona, raznih letjelica, hodali gradom i snimali detalje gradskog života onom „Smenom 8“, „Lajkom“, „Zenitom“… tko bi se nakon više od pet desetljeća sjetio svih tih naziva.
I kabinet tehničkog odgoja bio je uvijek otvoren kao i ona „putnička soba“ na katu. Da, uvijek, subotom, nedjeljom, blagdanima i školskim praznicima. I nije mu bilo teško bilo kada doći u školu. Znali smo nedjeljom ujutro otići k njemu kući, bez riječi se obukao i škola je bila otvorena. Poslije, kad je stekao povjerenje, petkom nama, nekolicini učenika ostavljao je ključeve škole, kabineta, radionice. I škola i Branko bili su otvoreni nama i nakon što smo postali srednjoškolci. I pratio je i radovao se svakom našem uspjehu.
I nakon kratkog prekida, vratio se u školstvo, u Osnovnu školu „Nova Rača“. I opet učio nove i nove klince tehničkim vještinama i znanju. Naviru sjećanja, čini mi se da su beskonačna, a za kraj bih želio zapisati jednu neosporivu i potvrdljivu činjenicu: – 1980. godine na saveznom natjecanju iz prirodnih i tehničkih disciplina u Ohridu, u Makedoniji, od osam kategorija u pet su Hrvatsku predstavljali učenici Osnovne škole „Stevo Šabić“ – učenici kojima je nastavnih i mentor bio Branko Vidović.
Hvala Ti Branko na svemu. Ne postoje riječi koje bi opisale našu zahvalnost i poštovanje za sve školske lekcije koje si nas naučio i za životne lekcije vrijednosti rada, znanja i marljivosti koje si na nas prenosio.
YU2RBK, YU3AT de YU2RWQ, YU2MM & 9A9AA 73, SK

[9A9AA]

Ispravan znak Branka Vidovića je 9A2AT.
Žao mi je zbog nenamjerne greške.
Branko je pokopan jučer, pred mnoštvom radioamatera, bivših učenika i prijatelja na bjelovarskom groblju Borik.
Zahvaljujem svima koji su ga došli ispratiti na posljednje počivalište.
Branko, hvala Ti još jednom.
I da znaš, čovjek živi dok god postoje ljudi koji Te se sjećaju, poštuju Te i vole.
Jedan od Tvoj učenika. 73
Nikola, 9A9AA

[9A9AA]

Doajen bjelovarskih radioamatera Branko Vidović 9A2AT sahranjen je danas na groblju Borik u Bjelovaru. Više od 50 godina otkrivao je generacijama bjelovarskih radioamatera čarobni svijet radiokomunikacija i učio ih da, kao i on, uživaju u ljepotama radioamaterizma. Od svog učitelja i mentora oprostili su se toplim riječima njegovi nekadašnji učenici Željko Bukvić 9A4FB i Nikola Gamilec 9A9AA.