by 9a2jg » Wed Mar 08, 2017 8:01 pm
Mi smo čudan narod. Desetljećima sam svjedočio da smo se rugali Rusima (SSSR) i zemljama Varšavskog pakta, šta su imali karte na grubome papiru, tipske QSL-ke, na koje su mećali timbre...
Kad su došle pripreme za MIS (siječanj 1978) primale su se "predbilježbe" za mukte kartice. Ne moran (opet) pisat ko ih je uzeja najviše, zna se. Ali, došle su bile predbilježbe, od Slovenije do BiH !
Iz Srbije, Crne gore i Makedonije ništa. Svakome smo udovoljili.
E sada, ko godinu, ko dvi, ko deset (ka Supetrani), šavale su se QSL-ke, njanci sa pečaton, nego su rukon pisali znakove, kemijskon, ili flomasteron. To je lipo, puno lipo, za popizdit.
U životu se nisan nikome naruga kakva mu je QSL-ka, a dobiva san ih tako tanke, ka kartina za zamotat španjulet (pokojni Leon, 9A0QRP, Oto...), uvik sa reka : Fala jin, ko je posla, dobro je i posla.
No, uporno cicijašenje, i kukanje mižerije, tamo di je nima, je gadljivo, i bogohulno. Svak ko se bavi ovin hobijen može na godinu odvojit par stotina kuna za QSL-ke. Ista je stvar i sa članarinama, ali to je jedna druga, zahvalnija, tema, koju ću uskoro otvoriti.
Ima još...
64g. u Narodnoj tehnici Hrvatske, 61g. u Hrvatskom radioamaterskom savezu, AKL 81g. rada, 26g. bez financiranja