Ko o čemu, ja o ratu, počeo sam sličit na prvoborce iz 2. svjetskog rata ; jedina je razlika šta ja nisan u HVIDRA-i, a oni su bili u SUBNOR-u !
Dakle, bar tridesetak puta sam pisao o današnjem danu, a pisaću i unaprid, dok me možđani, ruke i oči služe, da se ne zaboravi. Jer, nove generacije ne uče iz povijesti.
Na današnji dan, 1990. , su počeli nicati balvani, na cestama oko Vrlike, Knina, Benkovca, Obrovca. Ceste zakrčene, bradonje s AK-47 na stražama, maltretiranje, pucanje u zrak, u zraku je mirisao barut. Stoput sam pisao kako su baš članovi AKL-a išli vidjeti, iz prve ruke, kako izgleda oružana pobuna, došli do Civljana, a onda se , na srid ceste okrenuli s velikim Audijem, na dva kola, ka Steve McQueen, kad su se puške počele spuštati prema njima.
Šta je dalje bilo, znamo sve, iz minute u minutu, iz dana u dan, mjeseci, godine...Četiri i po godine okupacije, progona stanovništva, paleži, pljačke, devastiranja.
Završilo je, ne s Olujom, nego s mirnom reintegracijom hrvatskog Podunavlja, vlakom Slobode, obnovom, i zaliječenih rana...
Mogao bih sada, nadugo i naširoko pisati o neviđenoj pljački u pretvorbi i privatizaciji, koja se dešavala , paralelno s ratom, ali neću. Ne zato što nije vrijedno pisati, naprotiv, tema je toliko duboka, da bi mogli napisati tomove knjiga.
Pišem o ratu, da mi, preživjeli, svjedočimo istini o njemu, jer su počeli nicati razni "pouzdani" povjesničari, koji nam uče djecu neistini, i falsifikatima.
Nije okupator odnio ništa u Srbiju, mi smo pokradeni iznutra. Zato nam i je loše.
Pravi branitelji šute, ujutro zahvale dragom bogu šta su još živi, i zemljom hodaju sitnim koracima...
Falši branitelji i invalidi, koji to nisu, su grlati, jer brane nepripadna primanja, puste privilegije, koje bi izgubili da se ustanovi revizija. To je glasačka mašina vladajućih.
Bože, čuvaj Hrvatsku, moj dragi dom...
64g. u Narodnoj tehnici Hrvatske, 61g. u Hrvatskom radioamaterskom savezu, AKL 81g. rada, 26g. bez financiranja