Pokojni je Smoje ima kolumnu u Slobodnoj dalmaciji, pod nazivom Ćakule na šentadi. Tu je on, u trećem licu, tobože kroz usta penzionera, nepogrešivo locirao sve društvene probleme onog doba, od političkih, do ekonomskih, i za većinu bi napisao i rješenje, kako ga mali čovik, penzioner, vidi. Jedino je tako izbjegava cenzorske škare, nepogrešivog socijalizma.
Danas ne treba, i , pretežito, nema cenzora, novine su u privatnim rukama, i gazda ti poruči, preko svojih posilnih, šta češ i kako pisati, u što ne smiješ dirati, a po čemu treba ošinuti. Poplava je naručenih štiva, oblikuje se stav čitatelja, stvari se prikazuju jednodimenzionalno. Ista je stvar i sa internetskim portalima. HRS web je najbolji primjer, nepoćudne elemente su odstranili bez saslušanja i prava žalbe, a neistomišljenicima su prešutno zabranili pisanje, bez ikakve odluke.
Piše se samo o temama pišiću-kakiću, bezazlene do boli, i oni tjeraju svoje.
Zadnjih mjeseci se pojačano piše da je gotovo sigurno da se ukida Ministarstvo branitelja, a te poslove će preuzeti dva-tri druga ministarstva, i Uprave. Kad se, i ako, to dogodi, neće više biti deseci autobusa na raspolaganju, to košta, to su, na godinu, miljuni. Stoga, ne mora niko zabranjivati Kolonu sjećanja, i pomisao na takvu vrst zabrane je bedastoća, ali kad se zatvore špine, rezat će se svi troškovi, pa će se neke organizirane stvari ukinuti same od sebe. Ko ti smeta brajo, organizirajte se, platite iz svoga džepa, pa ajde. Autocestu ne plaćate, penzije visoke, ima se, može se, ko van smeta. Samo brajo, nisan se nagleda takvih izleta, u neovisnoj Hrvatskoj, di su oni sami plaćali, a vidija san ih bezbroj, jer sam u nekima i sam bija, i plaća sve iz SVOGA džepa.
