Gleda san, i treninge u petak i subotu, i jučer cilu trku. U subotu je u ciloj Velikoj Britaniji bila euforija, naročito kad je škuri u zadnjem pokušaju Q3 za šezdesetak tisućinki učinija bolje vrime od Seba. To su padale izjave po portalima, novinama, radio i TV su bili u takvoj euforiji, kao kad bi Englez osvojia Wimbledon.
E , ali Englezi ne bi bili ono šta jesu, nisu mogli s manjim, narajcali su naciju, tribalo ju je nekako smirit, onda su škurome dali nagradu za Vozača utrke ! Utješno, ali zaludu, jer uz tu nagradu se ne svira himna ! Moš mislit, tridesetak tisuća ljudi čeka da čuje Bože čuvaj kraljicu, a ono svira Deutchland uber alless ! Pa još poslin toga ona poskočica od talijanske himne.
A škuri, osoba bez karaktera, kad neće ni da čestita pobjedniku, to ti pokazuje da je nula od čovika. Priko kurca mu je da ruku, dok su čekali izad da se popišaju za uzorak urina za test na doping, snimatelj mu se unija kameron u prsi, pa nije moga s manjin.
Uvik san govorija, i govorit ću, on je odličan vozač, ali svoju karijeru svjetskog prvaka je počeja s lopovlukom, u onoj famoznoj krađi, par stotina metara pred ciljem, kad su Ferari-jevci već bili počeli slaviti.
Sve šta sa vragon počme, s vragon i svrši. Ne može se gradit sreća na tuđoj nesreći.
A da cili svit nije navija za Seba je, pogotovo Latinska Amerika, koja Engleze ne može smislit još od rata na Malvinima, a i šire. Seb je skroman dečko, baš kao i Raikonen, i drago mi je zbog njih.
Velika nagrada Njemačke, koja slijedi za dva tjedna (to da je Hrle može poć pogledat) će pogurati jednog od dva kandidata za naslov prvaka, iako sama po sebi ništa ne odlučuje, samo poguranac.
