Nakon dugo godina ponosno izgovaramo Ronilački savez a najviše smo ponosni na klubove i ekipu
koja je odlučila uzeti stvari u svoje ruke i pobijedila!
Sjećam se, ko danas, povijesne izborne skupštine HRS-a 2007.g. Tijek sjednice je bio buran, i bile su dvije stanke. U prvoj, čelnik HZTK Ante Markotić je sam uzeo riječ, i doslovno rekao, kad je vidio kako se situacija žari : "Gospodo, nemojte da na ovoj skupštini bude kao na Savezu ronilaca !" Za neupućene, tamo su, par mjeseci prije, letile šake, i pokazivalo se neistomišljenicima hladno oružje, u naravi ronilački nož! Zašto ? Jer se nanjušila lova, od raznih pristojbi, naknada, taksa, ispita, i dozvola. I "časnim" ljudima nije bio problem lova, nego što je bilo previše brzih i "zaslužnih" ruku da je podijele !
Na našoj skupštini nisu letile šake, niti su se pokazivali noževi, predobro se zna kako je završila.
18 godina poslije, na njihovoj skupštini nema ekscesa, ništa ne leti, svi zadovoljni, bar na prvi pogled. Reko bi Mujo : Svi namireni.
Istih tih 18 godina poslije, u HRS-u, imamo stanje, kojeg ovdje opisujemo svaki dan. Od D-stara, preko DMR-manije, do remote -pošasti, jesu li se svi namirili ?
Ronioci cvjetaju, a mi skupljamo ocvale latice, od onih 65+ ruža što ovcvaše. Zato smo najjači na peru, i šapirografu. Štancamo bolje i više nego ijedan CNC stroj.
Na toj skupštini 2007. izbrisaše radio klub u Makarskoj, prvi klub odakle sam dobio QSL-ke, kako za naš klupski znak, tako i za moj SWL. Pokojni Frane i Stipe nisu nikad omanuli. Da su ti, koji su glasali za ukidanje, ne tog, nego ijednog kluba, osnovali ijedan klub u životu, ne bi bili digli ruku. Ja nisam.
Na istoj skupštini počela muljaža s vjerodajnicama zastupnika-delegata. Svoj klimaks je ta nepoštena politika doživjela 2020.g. , kad su predsjednički kandidat , s pomoći djelatnica Stručne službe učinili sve, da nepošteno izgleda pošteno ! Zato je meni i rekla službenica u Uredu za udruge grada Zagreba : "Tužite, sigurno ćete pobijediti!"
Je, samo sudske i advokatske troškove Savezu plaća proračun, a Koki da odvoji nekoliko penzija ! Zašto ? Da bi me oni koji nemaju hrabrosti javno to učiniti, potapšali po ramenu, i procijedili kroz zube : Činiš pravu stvar ? Za koga ? Za šutljivu većinu ? Za revnosne automatske dizače ruku ? Na kraju , tko mi daje pravo da uskratim porodici nekoliko mjesečnih penzija, da bi se mogao napisati drugi dio knjige Sluga Jernej in njegova pravica ?
Treba zaključiti i ovo. Dalmacija je nepresušni izvor poslovica. Jedna od njih je naša, svakodnevna, koju rabim(o) često :
Ni ništa, za ništa !
Oće reć, čin ne letidu šake, noži, bumbe, rašpe, livorveri, svak se namirija ! Od subvencioniranih uređaja, preko D-stara, pa DMR-a, uređaja, i preštelanih repetitora, do bolesti zvane remote. Vječne (doživotne) reverse (za sada) ne spominjemo.
Neko sa strane bi reka da je dobro ? Ako ćemo se zajebavat. Nema D od demokracije, T od transparentnosti, D od domoljublja, da ne nabrajan dalje, jer ćemo brzo doć na čuveno pitanje, svih pitanja : A di si bija 91' ?
Nekome rat, nekome brat ! Bogati daju volove, siromasi sinove.
Ima još, kamara...
64g. u Narodnoj tehnici Hrvatske, 61g. u Hrvatskom radioamaterskom savezu, AKL 81g. rada, 26g. bez financiranja