Nisan ja bija premlad. Te 68' godine, revolucionarne, u cilemu svitu, pa i kod nas, doživija san toga, za tri života. Prvo smo , cilu zimu i proljeće, sve do pola šestoga miseca, radili na lokalnim radnim akcijama, i mora si bit najmanje dva puta udarni, za dobit ulaznicu za natjecanje za uć u splitsku brigadu, koja će poć na SORA Sava 68' u Zagreb. Kad san proša sve te filtere, 15 dana prije odlaska u hrvatsku metropolu - šok ! Došla jedna internacionalna brigada, sve škuri, špakeri, iz nesvrstanih zemalja, za nas, Dalmoše, nije bilo mista !
Mi organizirali demonstracije, na Pjaci, jer je doli, na prvome katu, poviše knjižare Naprijeda bija Komitet omladine. Predsjednik Komiteta je bija neki Zekan (poslin je bija nogometni sudac, kurbin sin, samo takav...), mi ga već uvatili u ruke, došla Narodna milicija, bilo i pendrečenja... E šoma, dela šoma, Komitet je zasjeda dva dana, i dvi noći. I onda, baš ka kad se bira Papa, izašli su na veliku ponistru , šta gleda na Pjacu, i nama koji smo tamo maltene logorovali, objavili urbi et orbi solomonsku odluku : Ićete na Saveznu omladinsku radnu akciju, ali ne u Zagreb, nego u Beograd, zajedno s udarnicima iz opštine Voždovac, i brigada će se zvati Ća-bre !
Stavili nas prid gotov čin, nama se išlo, pa makar u pizdu materinu, jer smo se spremali godinu dana. I tako mi otišli u Novi Beograd, na savski nasip.
Zašto ja ovo sve pišen ? Zato, jer su onda bila najžešća previranja studenata u cijelom svijetu, pa i u najvećem univerzitetskom središtu u Jugoslaviji - Beogradu. Studenti se digli na noge, organizirali najveće studentske demonstracije u povijesti Balkana, i pošli u marš u brigadirsko naselje (di smo mi bili) da se spoje s nama, i da rušimo Vladu !
Sasta se CK SKJ, Predzidijum SFRJ (onda još nije postoja pojam predsjedništvo, ni kolektivno rukovodstvo, to je bilo tek od 1974. , naprijed), generali zagovarali da vojska krene na studente, a UDBA da se infiltrira među brigadire, i da oni krenu protiv svojih vršnjaka.
Presudija je jedan veliki čovjek, revolucionar koji se nije ničim okoristija, kao španjolski prekaljeni borac, gdje je i nogu izgubija,Veljko Vlahović, i koji je živija u skromnom 2-ipo sobnom stanu, za razliku od svojih "drugova" i komrada koji su se svi uselili u vile na Dedinju. On je rekao : Ne treba vojska, ni policija, ni UDBA, ja ću sam izać pred studente !
I bi tako !
On je sreo studente na mostu koji spaja stari i Novi Beograd, sjeo na pločnik, i razgovarao s njima, cijelu noć, i sutra cijeli dan. U međuvremenu smo i mi stigli iz brigadirskog naselja, nas oko 5 tisuća, iz svih krajeva Jugoslavije, s samo jednim ciljem, da podržimo studente u njihovoj pravednoj borbi, i pravednim zahtjevima.
Nije pala krv, što je najvažnije, studenti su se vratili u domove, mi u brigadirsko naselje, uskoro smo išli kući, u Split, i ponijeli smo sa sobom dio utiska, da smo mi bili najsitniji kotačići koji su krojili novu povijest na Balkanu.
Ima i drugih aspekata, i kuteva gledanja, tog ljeta 68' , djelovanja Latinke Perović i društva oko nje, što je bio znak i za hrvatske studente, i djelovanje Savke Dapčević Kučar i Mike Tripala, hrvatskog proljeća, i pokreta hrvatskih studenata.
Na žalost, opet sam bio svjedokom, u srcu Zagreba, 1971' kad je policija na konjima rastjerivala studente sa Trga republike, i okolnih ulica, tukla ih, bilo ih je dosta krvavih glava...
Milicija naša jaka, sastavljena od seljaka ! Tako su pivali studenti. Tek, puuuuno poslije je došla ova : Nemoj po glavi, druže plavi.....
https://www.youtube.com/watch?v=7Mf_kIjFfIA
64g. u Narodnoj tehnici Hrvatske, 61g. u Hrvatskom radioamaterskom savezu, AKL 81g. rada, 26g. bez financiranja