Zadnjih dana se na sterilnom forumu vodi (ne)plodna diskusija o antenskim stupovima. Zato sam citirao druga Gorana, bez njega i pametnog Martina, ne bi išlo !
Dakle, neću pametovati, jer ih tamo dovoljno to radi. Ja ću nešto korisnički, iz iskustva, i prakse, zadnjih 60 godina.
Prvo i osnovno, što sam vidio, brkaju se pojmovi. Stalno se zazivaju projektanti, urbanisti, uredi za građevinske dozvole... Tko god je kupio "tipski" stup, neke firme ovlaštene za izradu stupova, dobio je u paketu i preporučenu vrstu montaže, kako oko betonskog glavnog postolja, do onih manjih betonskih kocaka u zemlji, gdje se ukotvljuju zatege. Sve piše, i MB (marka betona), vrsta zemlje u toj korelaciji, presjeci sajli, i njihova DIN kvaliteta, škopci i zatezna oprema za određeni broj kN.
Stup proračunava ovlašteni strojarski inžinjer, koji priprema podlogu, kojom se može zatražiti atest stupa, na statičnu čvrstoću, dinamičke udare vjetra, torziju, i nosivost, s točkom opterećenja na vrhu.
Glavni projekt je potreban iz više razloga. Prvi je, da se iz priložene dokumentacije vidi da će stup s pripadajućom opremom u cijelosti biti na parceli tražitelja dozvole.
Drugi, s priloženom dokumentacijom antene, iz čega se vidi da (u tlocrtu) antena svojim horizontalnim obujmom, u svakom položaju stoji iznad tražiteljeve parcele.
Treći uvjet, kojega mi reče jedan stari amater iz jedne bivše YU republike, jest da je centar stupa NAJMANJE udaljen od ruba parcele tražitelja, za visinu stupa.
To, ako ne daj bože, stup padne, da padne na tvoj posjed !

Nemam informaciju da li to traže nadležna tijela u RH ?
Nakon toga se to nosi kod ovlaštenog ureda, agencije, ili firme, koja je ovlaštena za tzv. "jednostavne projekte, ili građevine". Oni to urade po PS-u, da bi podnositelj zahtjeva to odnio kod tijela državne uprave, koje odlučuje o pozitivnom rješenju, ili odbijenici. Za odbijenicu moraju dati razlog, s uputom o pravnom lijeku.
Za put prema dozvoli, oni pokreću postupak koji ima svoje korake, od prvog obilaska terena (da se vidi da "možda" to sve već nije u prostoru, pa se samo hoće ozakoniti, jer, bože moj, Balkanci smo, od stoljeća sedmog !), do konzultacije s autorom projekta i nadzorom. Po završetku radova, i pozitivnom mišljenju nadzora, može se postupak finalizirati. Kako ni veliki gradovi (na žalost, tu je i Split) nemaju stručnjaka koji bi provjeravao u praksi navode iz prijedloga za donošenje građevinske dozvole, najčešće se preskače (tiho, da ne čuju ) tzv. tehnički pregled, i uporabnoj dozvoli, odnosno legalnom stupu ne stoji ništa na putu.
Ima jedan zaheb ; ako stup nije tvornički, bez obzira da li ga je napravio najbolji stručnjak za mehaniku u HR, ili sam podnositelj zahtjeva, on bi trebao biti atestiran.
Bio sam u poziciji, još u socijalizmu, da takav institut, firma, ili pojedinac, (još uvijek) ne pribivaju na našim prostorima.
I još dvije rečenice, u bivšoj državi, čak i za tvrtke u sferi komunikacija, nisu dramili za stupove do 15 m visine, krucijalno je bilo da je priložena dokumentacija proizvođača stupa. Tvornica Dalekovod iz Zagreba, je SVE svoje stupove atestirala, s posebnim naglaskom na nosivost, otpornost na vjetar, i torzione sile.
Osobno ih smatram vrhunskim u svom fahu, no isto sam gledao uvijene stupove dalekovoda na otoku Braču, i na području Baškog polja, u dva navrata, kako leže na zemlji, savijeni u slovo S. Ne krivim, dakako, proizvođača, nego vjetrove, prvenstveno buru, koja je, po nekima, tada imala dinamičke udare preko 200 km/sat !
Uvriježeno je mišljenje da se stupovi rade za konstantne vjetrove do 160 km/sat. Montirao sam mnogo SAT antena, na nekima (talijanskih proizvođača) i piše da su antene, kao i stup nosač, za do 120 km/sat.
Ako vam je ovo sve bila tlaka za čitanje, nađite lokaciju izvan urbaniziranog područja, tamo ima samo jedan uvjet, da gradite stup na vašoj zemlji ! Sretno !
64g. u Narodnoj tehnici Hrvatske, 61g. u Hrvatskom radioamaterskom savezu, AKL 81g. rada, 26g. bez financiranja