Povijest nas je (na)učila da su faraone i prve rimske pape sahranjivali s rukama izvan kovčega, dlanovi prema gore, da se vidi da nisu ništa ponijeli na onaj svijet.
Do toga sigurno ne bi došlo da narod nije mrmljao da su se nakrali za svoga života...
Čujem i vidim da, polako, ali neumitno, odlaze i oni koji su lešinarili nad radioklubovima, u tranziciji, prije, i poslije nje. Tako, umiru i oni koji su imali treću plaću po visini u Gradu, ali rodbina, familija, i nasljednici ne vraćaju klupsko...
Bilo je i predsjednika klubova, koji su doma držali neotpakirane (klupske) uređaje, "čuvali" ih od nepoćudnih i nestabilnih "elemenata" kojima nije za vjerovati.
Sin od jednog takvog lopova se htio fizički obračunati sa mnom, kad sam ja izvadio spisak, gusto napisan, na dvije stranice, šta mu je sve otac nakrao, i navuko sebi.
Ipak, ja se, recimo, ne mogu staviti s gosn' Goranom, on je "samo" donio ceduljicu (mali spisak) udovici našeg zajedničkog prijatelja, s navodno njegovom imovinom !
Imamo mi plejadu umrlih, nad čijom su imovinom (bez obzira na porijeklo i vlasnost) lešinarili, i materijalno se obogatili.
Jer, kad ti je pred nosom, stalno te podsjeća da si lopov. Ovako je najmirnije, prodaš, nije bitno za koju cifru, dobiješ papirnati novac, koji brzo promijeni vlasnika, i, mirna Bosna, a i Hercegovina. Kaže dalmatinska poslovica : Šta oči ne vide, to srce ne boli...
Zašto ovo pišem ? Zato što bi se s imovinom mog radio kluba, koja je pokradena, moglo opremiti najmanje deset klubova u nastajanju !
I nikoga nije briga, isto kao da to nije nikad ni postojalo ! Samo smo ja, i zadnja dva (pokojna) predsjednika, uzalud obijali vrata ODO-a, Grada, mjesne zajednice...
Identična situacija kao s legitimnim (ako ćemo se zajebavat) izborom Laureata za predsjednika HRS-a, prodajom hrvatskog etera i pozivnih oznaka, i još puno toga.
Izgubila se potrebna kritična masa, da zaljulja klatno koje će odvesti u (pozitivne) promjene. Imali smo je 91', putem tranzicije i lopovluka u državi, se pogubila...
Živio remote radnog naroda !
