by 9a2jg » Mon Dec 09, 2019 11:33 pm
Treba pročitati njegov kompletan književni opus da bi ga se razumjelo. A njegova djela su se kupovala po direktivi, na metre (dužne), baš kao i sabrana djela druga Tita, ili nekog drugog u socijalizmu. I kad sve pročitaš, shvatiš da je on dijete socijalizma, i da je bit njegovih djela skup dobrih postavki, koje su (u praksi) otklonile od vertikale, baš kao i ideja socijalizma. Koliko je socijalizam dobar, u svom iskonskom obliku, govori činjenica da su mnoge njegove postavke prihvatile, i sprovele u djelo, visoko razvijene skandinavske zemlje, Danska, i mnoge druge ! Jer , nigdje u socijalističkoj misli, npr. nema uravnilovke, koja ga je, između ostalog, pokopala ! To se izvitoperilo u praksi.
Ista stvar je s dokturovim opusom. Nije ideja o 200 porodica koje će voditi Hrvatsku izašlo iz njegovih misli i djela ! To su mu progurali pobočnici, da bi se Hrvatska mogla opljačkati iznutra. Jednom sam gledao taj spisak. Prije rata su to bile face koje se nisu mogle ničim podičiti, najmanje rezultatima RADA, i menadžerskim sposobnostima. Na njih su pali komadi nacionalnog bogatstva Hrvatske, s kojima se nisu mogli nositi, i, prosto rečeno, nisu znali što bi s time ! Tili bi lipo i lagodno živit, ali ne znaju upravit poklonjenim. To je već bio golemi problem. Zato je velika većina tih firmi propala.
Te neznalice me podsjećaju na vic o Cigi. Maznuo on skupu bundu od krzna, za svoju Ciganku. Žensko ko žensko, tila se pokazat, i natirala ga da je odvede u kazalište. Kad su došli, stavili kapute u garderobu. Kad je završilo, Cigo ide po kapute, i ustanovi da je njenu bundu neko maznuo. Ide prema Ciganki, a ona vidi da nema bunde, pa ga pita di je. On odgovori : Otišla po nabavnoj cijeni !
Reka bi naš narod, kako došlo, tako ošlo. No, nije to SAMO tako. Iza njih su ostala pusta radna mjesta, ljudi u srednjim ili kasnijim godinama koje nitko nije htio na tržištu rada. Cijele porodice su se slamale, raslojavale, urušile. Veliki emocionalni, i nervni potresi, a što je dovelo do nervnog rastrojstva, i mnogi su, ili digli ruku na sebe, ili umrli bez valjanog medicinskog razloga, na prvi pogled. Zašto tako zborim ? Medicina i doktori barataju samo onim što je stavljeno u njihove knjige, na bazi prakse. Ovo nije zabilježeno igdje , kako u ekonomskoj, tako , posljedično, ni u medicinskoj literaturi. Moje kolege su ovo nazvale "divlji kapitalizam", valjda stoga što ih podsjeća na Divlji zapad, ili, možda, stoga što ga ne mogu podvesti pod ijednu ekonomsku zakonitost. Ekonomisti su sretnici, nadjeli su ovom društvenom tsunamiju ime. Eksperti medicinske struke, po svojim kriterijima, još nisu. Zato i pišu, uzrok smrti nepoznat.
Ovo je ekonomsko socijalni pregled njegove ostavštine. O političkom imam svoje mišljenje, ali ga javno ne pišem, jer se ne bavim politikom. Politika se, na žalost, bavi svima nama, i miče nas, baš kao šahist pješake na šahovskoj tabli. Koliko god mi upirali, ne možemo se izdignuti iznad kretanja za jedno, ili dva polja, Siciljanka, ili Karo-kan, a ako , slučajno, podigneš glavu, apciguje ti je en passant !
Nama, malim ljudima, još manjeg naroda, svoje mjesto je pokazala Austro-ugarska monarhija. Jedan od monumentalnih spomenika u Beču je slavoluk pobjede, kopija onog u Parizu. U palači iza njega je smješten OESS. Oni su to namjerno napravili, da smo mi morali ići tamo, i proći ispod njega, te osjetiti ono što su oni željeli, koliko smo mali, kad smo ispod njega. U tome su uspjeli, jer su u njih škare , igla i konac, zadnjih 200 godina.
Nikada se u životu nisam toliko smrznuo nego kada je bila dokturova sahrana. Dovelo nas, tri sata prije, na minus desetak stupnjeva, na svečanu montažnu tribinu, po njima poradi sigurnosnih razloga, po meni poradi nečije gluposti, ali nema veze.
Kad je počela ceremonija, ni ja, ni ljudi oko mene više nisu osjećali noge. Jedva smo čekali da se to sve skupa završi, i da nam se udovi otkrave.
Šta reći o ovima, koji se u predizbornom vremenu u njega kunu ? Kunu se zbog okoline, očito, ne zbog svojih uvjerenja.
Jer, kako kaže Isus, pastir pozna ovce svoje...
Ide se na dobitnu kombinaciju, a ne na snagu argumenata. U toj kombinaciji, pokojni doktur je nezaobilazan.
64g. u Narodnoj tehnici Hrvatske, 61g. u Hrvatskom radioamaterskom savezu, AKL 81g. rada, 26g. bez financiranja
