Reni, jedan san od ritkih koji je to, od početka, nazva svojin pravin imenon, Sodoma i Gomora, a u backstage-u proizvođači i dileri droge. Kako onda, tako i sada, bija san usamljen, izopćen iz nekih krugova gdje se još mogao čuti poneki glas razuma, a imao sam i nekih neugodnosti, o kojima ovdje nije mjesto pisati.
Šta ću ti govorit, pol medija je potkupljeno, piše hvalospjeve Ultra-i, druga polovica koja nije, piše realno, ali nema kome.
Ovdje, u Bolu, pišem po portalima, govorim na tribinama, i okruglim stolovima, oni koji su decision maker-i su već (odavno) potkupljeni. Gledam im lica, ja se uživim u izlaganje, govorim i važem činjenice, on me gleda, ali ne u mene, nego kroza me, oće reć : Samo ti sviraj, sve je već riješeno.
Od glave riba smrdi, u svakoj sredini, kako u Splitu, gdje je jedan od donositelja odluke isti onaj lik koji je 1992.g., dok nas je većina bila po prvim crtama, potpisao prvo rješenje o izbacivanju radiokluba Split, iz prostorija na Vrhu Sućidra. Ima Boga, naravno, kaznio ga je život, ali neću ovdje o tome, kazniće ga još i prikoviše, iako takvim zlim osobama nijedna kazna nije premala.
U Bolu, na Hvaru, i na Visu, je bio isti scenario, "kupljeni" ključni (ne)ljudi koji donose odluke, i, to je to. Ima pokazatelja da se agilni načelnik u Hvaru oće iskoprcat iz toga, jer je zatočenik odluka bivšeg, ali, druge strukture su (pot)kupljene, pa teško ide.
U Visu slično, u trenutku slabosti i gramzivosti, da ne rečen lakomosti, su potpisali ugovore o najmu (koncesiji) na dugi niz godina, za nešto (po sadržaju) sasvim drugo, sad bi se tili izvuć, teško ide.
U Bolu paralelno radimo na nekoliko razboja, prelamaju se krupne stvari, mi, osim čista srca, i dobre volje, ništa drugo nemamo.
Krepat, ma ne molat !
